Pokrenite promjene
za više mogućnosti

Nekad ljudi znaju za vašu uslugu, ali ne znaju da ju trebaju. Ukoliko ih muči neki problem, ne padne im na pamet unijeti nove informacije, educirati se. A zašto je to uopće bitno? Zato što možemo raditi izbore samo na temelju memoriranih informacija. Naša MEMORIJA je temelj svega što činimo i osnovni dio gotovo svih funkcija u mozgu, ona vodi našu sposobnost prosuđivanja, donošenja životnih odluka, postupanja i inovativnosti. Naš NAČIN RAZMIŠLJANJA ovisi o našoj memoriji (pohranjenim informacijama, sjećanju i iskustvu). Zbog toga je problem često produkt našeg ODREĐENOG načina razmišljanja i ne možemo ga riješiti upotrebom ISTOG načina razmišljanja koji smo koristili kada smo kreirali problem – moramo usvojiti NOVE INFORMACIJE i NOVE METODE. 

Stoga, uložite u edukaciju.

Korisnik trenutno nije psihički dostupan. I što god mu savjetovali, koju god edukaciju prošao, kakvu god radionicu odradio, kao da i nije, jer nastavlja po starom, rutinski, po navici, već poznatim načinom i utabanim putem. Zašto je tome tako?

Uzrok ili korijen Lažnog Ja su TOKSIČNE MISLI koje smo formirali kao djeca, internalizirane poruke i usađena uvjerenja iz kojih proizlaze sve INTERPRETACIJE o sebi, o životu i svijetu, a na temelju kojih razmišljamo => osjećamo => izabiremo. 

Rad na promijeni ka poboljšanju je rad na KORIJENU, odnosno uzroku problema, osvještavanjem NESVJESNOG načina razmišljanja i unosom NOVIH informacija.

EKSPONENCIJALNI način razmišljanja usmjeren je na traženje uzročnog problema i rješenja. Ostavlja mogućnosti otvorenima i inovativnima kroz postavljanje pitanja, zamišljanje drugačijeg scenarija i traženje uzroka problema te kroz rješavanje uzroka, što pak vodi promijeni i eksponencijalnom rastu.

Ako razmišljate da svoje loše stanje izvedete danas u kratku šetnju, umjesto kratke šetnje, preporučam vlastito loše stanje mentalno ugurati u pećnicu i temeljito spržiti do razine fraktala (bez šećera, soli i začina, iliti umanjivanja, uljepšavanja i bez imalo milosti). Ne govorim o tuzi kao zdravoj proradi gubitka ili o ljutnji kojom postavljamo zdrave granice, već o UNUTARNJEM KRITIČARU I SABOTERU, zbog kojeg smo zarobljeni u ponavljajućim situacijama i odnosima, i s kojim se moramo obračunati odrješito i bezkompromisno.

Birajmo što sebi govorimo, što čitamo, gledamo i s kime provodimo vrijeme, tako da naše misli konačno mogu biti PRIJATELJSKE, DOBRONAMJERNE i PODRŽAVAJUĆE, a naše interpretacije o sebi, o životu i svijetu oslobođene prošlih iskustava i poštapalica, kako bi ono što razmišljamo => osjećamo => izabiremo moglo biti stvar svjesnog izbora i većih mogućnosti.

Pazi sad! 

• Rast samopoštovanja i samopouzdanja pojedinca.
• Veća hrabrost za ulaske u rizike i proširivanje svojih sigurnih zona.
• Isprobavanje novih ideja i načina djelovanja.
• Bolja osposobljenost iskustvom pogreške, gubitka i promijene.
• Osnažen cijeli kolektiv i time mu je omogućen napredak, a grupna potvrda uspjeha povećava učenje iz iskustva i napredak pojedinca u njoj.

Poslodavci, želim vam sve najbolje i zato gradite TIMSKI DUH u svojim organizacijama:

• Uložite u grupno planiranje, grupne aktivnosti i sistem podrške, jer je potencijal tima puno snažniji od individualnog. 
• Inicirajte zabavne aktivnosti, izlete, druženja, proslave rođendana, obilježavanje bitnih datuma i događaja, završetaka poslovne godine i obljetnica, što je bitno za izgradnju međusobne timske povezanosti i povjerenja.
• Organizirajte okupljanja radi pozitivnih novosti i inovacija, ali imajte mudrosti počasiti i onda kada se uči na manjim i velikim greškama, jer iznenadit ćete se pozitivnim efektom takvog pristupa zaposlenicima na ukupno poslovanje.
• Obratite pažnju na balans između privatnog i poslovnog, na kvalitetnu organizaciju poslovnih aktivnosti, sistem timskog i pojedinačnog nagrađivanja truda te sistem povratnih informacija od strane djelatnika, što je bitno za izgradnju reputacije vaše organizacije, kao i za dugoročno zdravlje i maksimaliziranje potencijala zaposlenika.
• Ukoliko imate mogućnosti, ne zaboravite umirovljene zaposlenike i uložite u svojevrsnu brigu o njima, radi međugeneracijske solidarnosti i poštivanja doprinosa koji su oni dali vašoj organizaciji, što dodatno motivira i sadašnje zaposlenike za lojalnost i građenje karijere unutar vaše organizacije.

Biti u stanju komunicirati s drugom osobom uz uzajamno poštovanje i razumijevanje je dragocjeno ljudsko iskustvo. Želite li zaista biti poželjan poslodavac na tržištu rada – kod vas mora biti gušt raditi!

Mnogi se oslanjaju na digitalnu memoriju i zanemaruju korištenje PRISJEĆANJA informacija. Mnogi pak imaju naviku stalnog traganja za novim informacijama, bez zamaranja time da ih UPAMTE, ne znajući da na taj način sebi škode, jer se njihove mentalne sposobnosti uljenjuju. Za mentalne sposobnosti vrijedi isto pravilo kao i za fizičke sposobnosti, ili ih koristimo, ili ih gubimo.

Ako nikad ne dopuštamo umu PROPITIVATI, SANJARITI i DOSAĐIVATI SE, plaćamo cijenu toga: slaba memorija, smušenost, umor, preplavljenost napetošću, gubitak uživanja u školi ili na poslu, narušeno zdravlje, otkazivanje društvenih aktivnosti, premorenost za aktivnosti u slobodno vrijeme.

Prvi korak ka izlazu iz vrtnje u krug u načinu razmišljanja i ponovljenim iskustvima omogućuje metoda POSTAVLJANJA PITANJA. Razmišljanjem u pitanjima nadilazimo dosadašnji način razmišljanja i zaključivanja te otvaramo VIŠE mogućnosti i više izbora. Postavljanjem sebi pitanja prije bilo kakvog činjenja, oslobađamo vlastiti potencijal i možemo napredovati IZNAD onoga što trenutno vjerujemo da je moguće ili da zaslužujemo. Steknimo naviku postavljanja pitanja. Pitanja koja pomažu integrirati informacije su sljedeća: KAKO to mogu upotrijebiti?, ZAŠTO to trebam upotrijebiti?, ZA ŠTO to trebam upotrijebiti?, KADA ću to upotrijebiti? 

Drugi korak je 30 minuta svakodnevnog RAZMIŠLJANJA, SANJARENJA I DOSAĐIVANJA, s ciljem da smirimo svoj um, čujemo svoje misli te da sve doživljeno i pročitano u našem danu pospremimo u duboku memoriju.

RAZVOJNI način razmišljanja iz kojeg proizlazi uvjerenje „Imamo sposobnost unaprijediti sve“, ima za posljedicu sljedeće: Svatko može postati pametniji ako na tome radi. Talenti i sposobnosti mogu se razviti kroz ulaganje truda, dobru poduku i upornost. Naša razina inteligencije stalno raste i svi imamo potencijal za izvrsnost i genijalnost. 

Zašto preferiramo vjerovati da ili jesmo, ili nismo genije, odnosno talentirani, da to nije stvar izbora, preuzimanja odgovornosti i ulaganja vremena, truda i sredstava? – Zato što nas to oslobađa ODGOVORNOSTI za vlastiti život, tereta očekivanja i puno je ugodnije ne izlagati sebe promjenama i nečem novom, već se ljuljuškati u kolotečini.

Većina nas je nesvjesno usvojila familijarni način razmišljanja i ti USVOJENI OBRASCI snažno utječu na način na koji pristupamo sebi i svom životu.

Prihvaćanjem veće ODGOVORNOSTI za sebe i svoj život, povećavamo SNAGU SVOG UTJECAJA. Ako sebe smatramo odgovornima za svoje stanje, svoje zdravlje, svoj život i rezultate svoga rada, onda možemo snažnije utjecati na vlastiti život, izbore i promijene koje onda donose NOVE ISHODE.

Provjerite, jeste li poslodavac koji rješavanje problema prebacuje na tim kojim upravlja ili ste onaj koji u rješavanju problema polazi od promjena kod samoga sebe.

Širenje poslovanja podrazumijeva najprije širenje mogućnosti u našem umu i u umu članova tima.

DETERMINIRANI način razmišljanja iz kojeg proizlazi uvjerenje „Stvari su takve kakve jesu, a mi smo nemoćni promijeniti ih“ i „Sloboda je ograničena prirodnim faktorima i ponašanje je predvidivo“, ima za posljedicu sljedeće: Nemoguće je nešto postići kad NE vjeruješ da to uopće može biti napravljeno. Takvo uvjerenje kreira životni stav: On je takav kakav je. On je premlad da bi to naučio. On je prestar da bi sad učio. On nikada neće napredovati. On se nikada neće promijeniti.

Ako roditelj misli da njegovo dijete ne može unaprijediti svoje sposobnosti zbog neke etikete ili svog ograničenog uvjerenja (npr. da je dijete premlado da bi nešto učilo), što takav roditelj radi umjesto da poduči dijete? – Takav roditelj neće doprinijeti djetetovom rastu, već će djetetu preusmjeriti pažnju na nešto drugo, prekinut će neku poduku, premjestiti ga negdje drugdje gdje mu je lakše.

Ako mi odrasli smatramo da nemamo kapacitet za učenje i napredak, što činimo umjesto da sebe podučimo? – Kažemo sebi: To nije nužno. Izmislimo izgovor, opravdanje, krivimo druge, okolnosti, ometamo sebe stvarima koje nam pružaju ugodu.

Da bi promijenili način razmišljanja moramo promijeniti svoja UVJERENJA i uskladiti ih sa svojim životnim VRIJEDNOSTIMA.

Što činimo po tom pitanju?

Metoda teleportacije podataka naziva se još LOCI metoda i to je više od 2.500 godina stara metoda, koju su upotrebljavali još stari Grci. A zašto je ova metoda korisna?

• Takvo je memoriranje temeljeno na lokaciji gdje se učenik i učitelj nalaze u vrijeme primanja neke informacije te je posebno korisno za tjelesno-kinestetički stil procesiranja informacija.
• Prilikom učenja se informacije (koje želimo upamtiti) povezuju s određenom dobro poznatom lokacijom te se pozicije na toj lokaciji koriste kao alati za pamćenje i za kreiranje jasnog slijeda prema kojem informacije kasnije treba izreći.

Kako LOCIramo podatke?

• Primjerice kod pripremanja prezentacije, odredimo 10 glavnih točaka izlaganja i zamislimo dobro poznatu LOKACIJU (npr. kuhinju) za koju živopisno i lako u svom umu možemo predočiti detalje. Na toj lokaciji odredimo 10 POZICIJA (npr. frižider, sudoper, ladica, pećnica) kojima pridružimo po jednu točku izlaganja, tako da se pozicije vizualno nadovezuju onim redom kojim trebamo prezentirati informacije.
• Na isti način možemo koristiti dijelove tijela kao pozicije za smještanje podataka (npr. tjeme, nosnice, uši, usta, ramena).

Isprobajte i vi!

Preko vrsta inteligencije uspijevamo razumjeti razlike u procesu razmišljanja i osjećanja kod ljudi. Svaka inteligencija ima jače i slabije strane u odnosu na onu drugu te one čine razlike među ljudima. To nisu apstraktni modeli, već su oni prepoznatljivi u svakodnevnom životnom iskustvu. Svi mi primjećujemo razlike među njima, kao što primjećujemo da ni jedan pojedinac nije univerzalno inteligentan. Stilovi se kategoriziraju prema: 

A) FOKUSU:

1. na proces učenja i to kako pojedinac apsorbira informacije, razmišlja o informaciji i kako procjenjuje rezultate te
2. na osobnost i to kako je učenje rezultat individualnog povezivanja misli i osjećaja, odnosno je li osoba ekstrovert ili introvert, je li joj draže osjetiti ili poduzeti akciju, jer ekstroverti bolje uče u skupini, dok introverti boje uče samostalno.

B) PROFILU:

1. Majstorski učenik (35% ljudi) – apsorbira informaciju koncentrirano i shvaća ih doslovno, procesira informaciju sekvencijalno, korak po korak te procjenjuje njihovo značenje u smislu jasnoće i praktičnosti.
2. Razumijevajući učenik (18%) – usredotočuje se više na ideje i apstraktno, uči kroz proces propitivanja, razlučivanja i testiranja te procjenjuje učenje prema standardima logike i postojanju dokaza.
3. Samo-izražavajući učenik (12%) – uči preko slika i ilustracija, upotrebom osjećaja konstruira nove ideje i proizvode te procjenjuje proces učenja prema originalnosti, estetici i kapacitetu da ga iznenadi i zadivi.
4. Među-osoban učenik (35%) – kao majstorski učenik, fokusira se i koncentrira na konkretne, relevantne informacije, preferira socijalno učenje i procjenjuje učenje prema potencijalu da pomogne drugima.

C) VRSTI INTELIGENCIJE (dr. Howard Gardner):

1. PROSTORNA – razmišljanje iz perspektive prostora oko osobe i razumijevanje kako se stvari uklapaju u prostor.
2. TJELESNO-KINESTETIČKA – upotreba tijela kao načina izražavanja ili rješavanja problema.
3. GLAZBENA – snažan senzibilitet prema ritmu, metrici, tonu, melodiji, boji tona (zvuka, glasa), koracima u plesu.
4. LINGVISTIČKA – uključeno korištenje svih implikacija riječi, ne samo njihovih definicija iz rječnika.
5. LOGIČKO-MATEMATIČKA – uviđanje logičkih relacija (odnosa) između akcija ili simbola te traženje i uviđanje povezanosti između različitih brojeva, fizičkih objekata i sila koje utječu na objekte.
6. OSOBNA / INTRAPERSONALNA – sposobnost profinjenog osjećanja onoga što se unutar osobe odvija, jaka intrapersonalna inteligencija, povezanost s vlastitim osjećajima, svjesnost vlastitih trigera koji pokreću neprocesirane osjećaje, dobro poznavanje načina upravljanja vlastitim unutarnjim stanjima.
7. MEĐUOSOBNA / INTERPERSONALNA – sposobnost dubokog povezivanja s drugim ljudima i razumijevanja toga kako se drugi osjeća te suosjećanja s drugima.
8. PRIRODNA – izražavanje sebe u sposobnosti viđenja svijeta prirode u svoj njenoj kompleksnosti.

Sveobuhvatnost razmatranja pojma inteligencije duboko je utjecala na način na koji sada gledamo na sebe i učenike. 12 različitih stilova procesiranja informacija proizlaze iz različitih vrsta inteligencije, procesa učenja, osobnosti i jedinstvenog profila učenika. Različiti stilovi procesiranja informacija i učenja novih informacija nazivaju se i drugačijim vrstama inteligencije.

Svatko ima drugačiju i jedinstvenu kombinaciju vrsta inteligencije koje koristi i koristi dominantno 1 do 2 vrste inteligencije ili prioritetna stila procesiranja informacija te redovno koristi i one druge vrste inteligencije ili stilove percipiranja informacija, iako neke rijetko i gotovo nikad. Osvještavanjem vrsta inteligencije možemo micati naša ograničenja u njihovom korištenju i primjenjivati sve vrste inteligencije u svom načinu razmišljanja. Razumijevanje toga koji je učenikov stil ili vlastiti stil, može uvelike pomoći nastavnicima i roditeljima u pružanju, a svakom učeniku osobno u primanju informacija na način koji najbolje odgovara njihovoj prioritetnoj inteligenciji.

Mozak je najnevjerojatniji strujni krug na svijetu, sastavljen od stotinu milijardi neurona i nekoliko milijuna milijardi električnih veza te je trag misli i osjećaja moguće vidjeti uz pomoć medicinske elektro-magnetske tehnologije. Inteligenciju ne stvara samo broj neurona, nego i broj električnih veza koje se među njima stvore, pa je zanimljivo da dijete s 3 godine posjeduje dvostruko više električnih veza, nego u odrasloj dobi te da je razlika u funkciji mozga neurološki uvjetovana i posljedica različitog razvoja mozga u dobi između 3. i 6. godine života. Ta različitost u načinu razmišljanja i gledanja na život, sebe i svijet oko sebe, taj jaz i poteškoće u razumijevanju nisu namjerne i voljne, već neurološki uvjetovane strukturom i radom mozga.

Mozak kod većine ljudi (86-88%), u dobi između 3. i 6. godine, uklanja milijarde neurona i električnih veza koje se ne stimuliraju, ne koriste, pa mu nisu potrebne ili neophodne i uvodi red u njega, tj. dolazi do specijalizacije mozga. Kod strukturiranog mozga neuro-tipičnih osoba dominira lijeva polutka mozga. Mozgovi opremljeni tim selektorom sve se više specijaliziraju i sve više prorjeđuju neurone te tako stvaraju sve manje neuronskih veza. Osobe gube želju za učenjem, počnu se bojati budućnosti i novina, stareći osiromašuju i intelektualno slabe te ih u starosti sve čudi. Linearna i sekvencijalna misao čini tradicionalni način razmišljanja, koji polja spoznaje razdvaja na discipline i odjeljke. Misao je hijerarhijski strukturirana, gdje jedan element kontrolira sustav. Takav mozak nema strukturalnu mogućnost obuhvatiti kompleksu misao, pa normalnomisleće osobe ne mogu shvatiti, razumjeti i potvrditi kompleksnu razgranatu misao i iznimne sposobnosti iznimnomislećih osoba.

Kod 10% ljudi ta se specijalizacija mozga ne pokreče, pa mozak cijeli život buja u broju neurona i neuronskih veza. Kod takvog nestrukturiranog mozga dominira desna polutka mozga i takve ljude nazivamo neuro-atipični. Nespecijalizirani i nabujali mozgovi s godinama nužno postaju sve inteligentniji, jer cijeli život stvaraju nove neurone i neuronske veze. Zbog zadržavanja prevelikog broja neurona i električni veza među njima, oni teško uče putem drugačijeg i kompleksnog sustava razmišljanja, koji funkcionira kao razgranata mreža koja sve spaja, zajedno tka te sve razmatra kao cjelinu i širi kontekst. 

Iznimnomisleći um ima potrebu za:

• cjelovitošću uvida, širom slikom, povezivanjem različitih informacija iz raznih predmeta i područja te za kognitivnim zatvaranjem
• nevjerojatnom brzinom obrade informacija, logičnošću, percepcijom detalja i preciznošću
• konstantnim postavljanjem pitanja, propitivanjem, istraživanjem i proučavanjem
• novim spoznajama, rezoniranjem ili pak učenjem nečeg novog, zanosnog i korisnog od drugih
• kompleksnošću, intelektualnom stimulacijom i okupiranošću, izazovima, planovima i projektima
• sinestezijom (povezivanjem informacija s osjetilnim utiscima)
• samozaštitom i uvažavanjem njihove preosjetljivosti, radi osjetilne i emocionalne hiper-senzibilnosti i hiper-perciptivnosti (zbog hiper-estezije, nedostatka latentne inhibicije i hiperaktivne amigdale)
• mirom i skladom u odnosima te za povezivanjem s drugima i proradi emocionalnih stanja (svojih i tuđih)
• humorom, metaforama, igrom riječi
• strastvenim argumentiranjem, izlaganjem inovativnih ideja, diskutiranjem, raspravama o društvu, smislu i nelogičnostima
• pomaganjem, davanjem, humanošću i humanističkim vrijednostima
• divljenjem i poštovanjem prema svemu stvorenome, zaštitom ljudskih života (posebno djece) i života u svim oblicima te ekologijom
• izražavanjem snažnog osjećaja za istinu, ispravno, dobro, iskreno, pravedno, pošteno i odgovorno
• smislom, djelovanjem prema životnom pozivu, duhovnošću te duhovno osvještavati i mijenjati svijet
• stvaranjem i poboljšavanjima, biti korisni, kreativni, inovativni te rješavati probleme.

Međusobno nerazumijevanje normalnomislećih i iznimnomislećih je objektivno, jer je prouzročeno neuro-različitim funkcioniranjem. Iznimnomilseći imaju određenu ulogu u sustavu koji bi se, da ga nikada ne prodrmaju, zatvorio u sebe i okoštao. Ali, zatočeni u svom sustavu razmišljanja, svoje zahtjevne kriterije primjenjuju na ljude koji misle, razmišljaju i djeluju prema drugačijoj paradigmi. Obrnuto, iz perspektive normalnomislećih, odnosno većine ljudi koji misle na uobičajen način, iznimnomisleći su (istina je u zagradi):

• teški (potiču stručne i osobne teme)
• nepristojni (ne daju očekivane odgovore) i neprilagođeni (ne ponašaju se očekivano)
• zavodljivi (preotvoreni) i neugodni (preiskreni)
• slabi (hiper-senzibilni), previše afektivni (empatični) i glupi (ljubazni)
• nametljivi (munjevito povezuju informacije i prenose saznanja) i smetnja (uvijek odskaču u stavovima)
• poklonici teorija zavjera (propituju) i šarlatani ako nemaju diplomu (inteligentni, informirani, učeni) 
• diletanti, amateri, kraljevi samopohvale, koji sve žele zadiviti s malo truda samo preleteći preko teme (iznimno brzo obuhvate temu sa svih strana, povežu gomilu informacija, izvuku zaključak, primjenjivost i korisnost), a najviše ih živcira ako uspiju te su skloni potpuno negirati znanje i sposobnosti iznimnomislećih, govoreći da su imali sreće, da se radi o slučajno uspjehu, jer se za uspjeh treba dugo mučiti, a za znanje dugo „grijati stolicu”
• hine skromnost (izazivaju ljubomoru, pa ih isključuju, odbacuju, izoliraju i kažnjavaju, jer odskaču, jer nisu kao većina, jer nisu kao oni)
• nerazumni i naporni cijeloj službi (imaju višak energije i potrebu da stalno nešto rade, pre-energični, preaktivni i prevrijedni) i silno napeti (provode vrijeme rješavajući sve probleme)
• izazivaju prijezir (dobrohotni) i izazivaju agresivnost (radi poticanja na promijene i iznošenja istine)
• nesnosni jer potiču kontraverzne teme i time bez razmišljanja uznemiruju sugovornike (veselo propovijedaju o smrti, slobodi, smislu života, istini, novim otkrićima u mikrobiologiji i kvantnoj fizici, o svemiru, neuroznanosti, elementarnim česticama, elektromagnetskim valovima, duhovnosti, Bogu, separaciji i mentalnom zdravlju; preziru društveni položaj na koji su normalnomisleći ponosni i ništa im ne znači luksuz, kojim se normalnomisleći hvale; zahtijevaju precizne odgovore na svoja detaljna pitanja; misle da imaju rješenja za sve problem svijeta; osuđuju „greške” i nisu tolerantni prema „nesavršenostima”)

Iznimnomisleći nisu ovakvi kakvim ih normalnomisleći doživljavaju i opisuju, ali normalnomisleći stvari razumiju pomoću svog sustava za dekodiranje. Suludo je i opasno oslanjati se na mišljenja normalnomislećih o iznimnomislećima, tražiti normalnomisleće da im kažu tko su, dopustiti normalnomislećima da ih definiraju. Standardizirani testovi inteligencije potpuno su neprilagođeni hiper-senzibilnim i emotivnim iznimno darovitim osobama, a rješavanje tih testova neophodan je uvjet da osoba stekne taj naziv „iznadprosječno inteligentan”. Podrazumijeva se (čak u općeprihvaćenom medicinskom pristupu, kreiranom mišljenjem neuro-tipičnih) da je tipično funkcioniranje „zdravo” i da se u odnosu na njega treba definirati „devijantnost” iznimno darovite osobe. To ima jako loše posljedice, jer se ni u jednom trenutku tipično funkcioniranje ne dovodi u pitanje. To pokazuje krajnje neshvaćanje superiornosti iznimnomisleće osobe, koja će brdo posla obaviti motivirano i s osmijehom. 

Iznimnomisleće osobe, koje su shvaćene  i prihvaćene, vesele su poput ptičice, pune humora, optimizma i entuzijazma, ali ne cijeli dan – one izražavaju emocije. Žive u potrazi za apsolutnim, bez pogreške, posvećene strasti za učenjem i pronalaskom rješenja za razne probleme u društvu. Takve su osobe napravile revolucionarna otkrića kao najinteligentniji, nekoristoljubivi i miroljubivi ljudi, koji su u tome vidjeli dobrobit za čovječanstvo. 

No, iznimnomislećima se savjetuje da sakriju svoju darovitost, brzinu, strastvenost, znanje i uvide, veselost, sposobnosti itd. Ali, time ih se ranjava i šalje im se jasna poruka da su okolini previše, da ne smiju postojati takvi kakvi jesu. 

Od presudne je važnosti, za dobrobit iznimnomislećih i postavljanje zdravih, jasnih osobnih granica, da prihvate stvarna ograničenja svijeta u kojem žive i da se odgovorno zaštite, kao i to da roditelji prihvate i zaštite svoju darovitu djecu te da se zauzmu za njihovu bolju integraciju u okolini.

Postoji ono što neuro-tipične i neuro-atipične spaja i ono što ih razlikuje i zbog čega svatko je to što je: neusporediv i nesavršen. Tumačeći drugog iz svog subjektivnog kuta gledanja na stvari, nužno krivo zaključujemo o onom drugom te posljedično krivo postupamo prema drugoj osobi, povređujući ju i odbacujući ju u svojoj ograničenosti, vjerujući da djelujemo ispravno i dobronamjerno. Istina je ta da obitelji, školski kolektivi, vjerske zajednice, poslovni timovi, tj. čitavo društvo gubi ukoliko ne zna prepoznati, zaštititi i poduprijeti darovite, kreativne i inovativne osobe iznimnog načina razmišljanja, koje su nadasve tople, radosne, iskrene, humane i dobronamjerne.